Neprestano sam pokušavao, ali bezuspješno. Sve dok joj jednog dana, nakon uzaludnog moljakanja nisam rekao da ću neprestano uzimati heroin ako ga ne napusti. Tužno se osmjehnula, i ja sam znao da je igra gotova. Bio je to početak mojih izgubljenih godina – piše Eric Clapton u nedavno objavljenoj autobiografiji o pokušaju da Georgeu Harrisonu preotme suprugu Pattie Boyd.

Na četristotinjak stranica šezdesetčetverogodišnji Clapton otvoreno je progovorio o svojim ovisnostima o drogama i alkoholu, burnim ljubavnim vezama s poznatim ženama s modnih pista ili rock-pozornica kao što su Pattie Boyd, Lori del Santo, Carla Bruni, Yvonne Elliman ili Sheryl Crow, zamršenim odnosima s članovima Beatlesa i Rolling Stonesa, najvećoj životnoj tragediji: nesretnoj smrti sina Conora, životu u čežnji za majkom za koju je vjerovao da mu je sestra i zahvalnosti za sretne trenutke uz najvažnije žene njegova života: baku Rose, suprugu Melie i djecu Ruth, Julie, Ellu i Sophie.

Odnos s Pattie Boyd za koju je napisao pjesmu "Layla" i koju je ipak uspio preoteti Georgeu Harrisonu doima se najturbulentnijim dijelom njegova života. Jer, iza ljepote stihova, nježnosti pjesama i vrhunskoga sviračkog umijeća krije se hod po iznimno mračnoj strani.

Negdašnji član Yarbirdsa i banda John Mayall & The Bluesbrakers dosegao je zenit slave 1967. godine kad je na nekom zidu pokraj stanice londonskog metroa Islington osvanuo grafit "Clapton je bog", a slogan koji upuće na najboljeg gitarista na svijetu postao je opće mjesto rock-povijesti. Oformio je prvu svjetsku rock-supergrupu Cream s Jackom Bruceom i Gingerom Bakerom i zahvaljujući zvjezdanom statusu počeo zarađivati sve više novaca. Tako je za 30.000 funti kupio vilu pokraj mjesta Ripley u engleskoj pokrajini Surrey. Družio se s mnogim glazbenicima, a ponajviše s gitaristom Beatlesa Georgeom Harrisonom s kojim je povremeno znao uzimati acid i svirati za svoju dušu.

Godinu dana ranije Harrison je oženio manekenku Patriciju Anne Boyd svima znanu kao Pattie koja je zbog slavnoga supruga odlučila završiti karijeru po modnim pistama. Njoj je posvećena poznata Harrisonova pjesma "Something" s albuma Beatlesa "Abbey Road".

"George i Pattie živjeli su otprilike na pola sata vožnje od moga novog doma. Počeli smo zajedno izlaziti. Sjećam se kako su me neprestano željeli spojiti s raznim lijepim gospođicama. No, nisam bio zainteresiran, jer se dogodilo nešto neočekivano. Zaljubio sam se u Pattie. Mislio sam da je taj osjećaj motiviran kombinacijom pohote i zavisti, sli sve se promijenilo kad sam je uistinu upoznao. Prvi put sam je vidio nakon jednog koncerta Creama i shvatio sam da je neobično lijepa. Nije to bio samo način na koji je izgledala, iako je bila najljepša žena koju sam ikad vidio. Bilo je to dublje, dolazilo je iz njene nutrine. Bio je to način na koji se nosi, nikad nisam vidio ženu koja je bila tako potpuna. Zato sam odlučio prestati viđati nju i Georgea ili otpustiti moje emocije i reći joj što osjećam", piše Clapton.

Objašnjava kako je bio zavidan, a njegova frustracija izvire iz trauma u djetinjstvu.

Rođen je 30. ožujka 1945., a njegova je majka Patricia zatrudnjela sa samo 16 godina s nepoznatim kanadskim vojnikom. Odgajala ga je baka Rose, a držali su ga u uvjerenju kako mu je baka majka, a majka sestra. Tako je mislio i da ima brata Adriana, iako mu je to, zapravo bio ujak. Živjeli su u malenom kućerku bez struje, a onda je njegova majka otišla u Kanadu, udala se za drugog čovjeka i s novom obitelji vratila u Englesku. Sa devet godina Eric je doznao strašnu istinu i kad se vratila, pitao ju je: "Mogu li te sada zvati mamom?". Odgovorila je kako je najbolje da bakui i djeda nastavi zvati svojojm mamom i i tatom.

U knizi je Clapton objasnio kako je postao prijatelj s njom i da je najbolje bilo kad su pili zajedno. No, nije ju mogao doživjeti kao majku. Govorila mu je da ga voli, ali smatrao je kako to nije istine, jer ljubav nije samo emocija, nego akcija. Sve je to bio šok od kojeg se nikad nije oporavio. Na pozornici, on je bio gitaristički bog, seks-simbol, karizmatik, a u stvarnosti je ostao stidljiv, introvertiran, nesiguran i uplašen.

"Sjećam se kad je mama došla iz Kanade s njezinom novom obitelji", piše Clapton. "Želio sam igračke moga polubrata jer su djelovale mnogo skuplje i bolje od mojih. To je osjećaj koji nikad nije izašao iz mene i to je definitivno bio dio načina na koji sam osjećao Pattie. No, neko sam vrijeme svoje emocije držao pod ključem i katancem."

Dvadesetčetverogodišnji Eric upoznao je tada šesnaestgodišnju Alice Ornsby-Gore iz aristoktratske obitelji. Njezin otac bio je David Harlech, britanski ambasador u Washingtonu tijekom Kennedyjeve ere. Iako tinejdžerka, ona je znala što hoće i ušla je u njegov život. On je bio i dalje zaljubljen u Pattie, no prihvatio je Alice više kao mlađu sestru, naglasivši u knjizi kako je seks zauzimao jako mali dio njihove veze. Iako u labavoj vezi s Alice, skupio je hrabrost i Pattie izjavio ljubav. Kako je George često putovao, Eric je sve više dolazio u njihov dom i tako je počela njihova ljubavna veza. No, ona nije željela napustiti Georga.

Clapton je pomoć potražio kod legendarnog bluesera Dr. Johna, za kojeg je vjerovao da je voodoo doktor. Zamolio ga je za ljubavni napitak, a on mu je dao kutijicu punu neobičnih stvari i uputstvo kako ih koristiti. Jedino što je uspio bilo je da je Georgeu priznao kako je zaljubljen u njegovu suprugu. Prema ga je to jako pogodilo, George je vrlo trezveno odreagirao naglasivši da će se dogoditi ono što se mora.

Nakon raspada Creama, Clapton je kratko proboravio u još jednoj supergrupi Blind Fait, gdje je svirao i Seve Winwood iz Traffica, a onda je osnovao Derek and the Dominos. Sve pjesme koje je napisao za prvi album posvećene su bile Pattie, a "Layla" je postala svevremena. No, Patti nije reagirala na njegove pozive da ostavi Georgea.

Konfuziju u njegovom životu potencirale su dvije tragedije. Najprije je umro njegov prijatelj Jimi Hendrix, a godinu dana kasnije, u saobraćajnoj nesreći poginuo je Duane Allman, gitarist Allman Brothers Banda koji se priključio grupi Derek and The Dominos i postao velik Claptonov prijatelj. Eric je raspustio band i počeo se intenzivno drogirati. Svaki dan uzimao je heroin.

Alice je bila uz njega i počela je živjeti s njime u nadi da će ga uspjeti spriječiti da se toliko drogira. No, dogodilo se obratno. Kako Clapton navodi, nije mu palo na pamet da je loše što je pustio u njegovu noćnu moru; mislio je da je stvar jednostavna: ako želi ući unutra, samo neka izvoli.

Godinu dana nije svirao, pojavivši se samo u New Yorku, na humanitarnom koncertu za Bangladeš koji je organizirao još uvijek njegov prijatelj George Harrison. Bio je to pokušaj da ga se izvuše iz pakla droge, no izrodio se u katastrofu. Najprije je vidio Pattie, a onda ga je na aerodromu Alice optužila da ide svirati samo da bi se našao s njom. Kad su došli u New York, Eric je propustio sve probe, a Alice mu je tražile dobavljače.

Agonija se nastavila, svakog tjedna trošio je oko 1.000 funti na heroin, što je ekvivalent današnjih 8.000 funti. Došao je do razine kad je morao početi prodavati stvari da bi mogao hraniti svoju ovisnost.

Onda je svoje prste u njegov slučaj umiješao Alicein otac poslavši mu pismo u kojem ga obavještava da će ga jednostavno predati policiji. No, poduzeo je i sve korake da oboje krenu na rehabiolitaciju. Sredinom 1973. godine Pete Townshend iz grupe Who pomogao je starom prijatelju i organizirao Claptonob povratnički koncert u londonskome Rainbow Theatreu. Rehabilitacija i povratak glazbi pomogli su mu da se riješi ovisnosti, no drogiranje je zamijenio alkoholom. Kad je ponovno sreo Pattie, znao je da ju mora imati i teška srca rastao se od Alice, za njezino dobro. No, njoj nije uspjelo izaći iz začarnoga ovisničkog kruga i 1995. umrla je predoziravši se.

Svoj prvi solo-album "461 Ocean Boulevard" snimio je 1974., kad je prošao kroz kratku vezu s egzotičnom Yvonne Elliman, najpoznatijom po megahitu "If I Can't Have You" iz filma "Groznica subotnje večeri" koju su za nju napisla braća Gibb, da bi poneseni uspjehom, na singl stavili i vlastitu verziju, kao Bee Geesi.

No, nakon završetka snimanja albuma u Miamiju, Clapton se vratio u Englesku i odlučio ponovno potražiti Patti čiji je brak bio sasvim uzdrman. Ona je imala kratku aferu s Ronniejom Woodom, prije nego što se on priključio Rolling Stonesima, a George se spetljao s Maureen Starkey, suprugom bubnjara Beatlesa Ringa Starra. Ni ovaj pokušaj nije uspio, pa se Clapton posvetio američkoj turneji na kojoj je promovirao album.

U međuvremenu se brak Georgea i Pattie sasvim raspao, a ona se preselila u Los Angeles sa sestrom Jenny. Eric ju je pozvao na turneju, no još je bio u vezi s Yvonne Elliman, pa je sve morao delikatno obaviti. I u alkoholnim izmaglicama, to mu je i uspjelo. Kako je službeno još bila Georgeova supruga, počeo ju je zvati drukčije, Nell ili Nelly.

"Nell je ostala na turneji do kraja prve runde, a onda se vratila kući. One minute kad je otišla, imao sam jednonoćne avanture i počeo se bjesomučno trošiti sa svakom ženom koja mi se našla na putu. Doima se kao da sam se trudio da sabotiram našu vezu. Sad, kad sam je napokon imao, više je nisam željeo", prisjeća se Clapton.

No, Pattile i Eric ostali su zajedno unatoč njegovim alkoholnim krizama i neobuzdanome ponašanju. Ona se 1977. napokon razvela od Georgea, a on joj je posvetio jednu od najljepših ljubavnih balada "Wonderful Tonight".

No, to je bila samo ljepša strana medalje. Pattie ga je zatekla u ljubavnom klinču s Jenny McLean u njihovu domu i odlučila ga napustiti. Njegov menadžer Roger Forrester aktivirao je sve snage da to ne izađe u medijima, no, na Claptonovo iznenađenje i užas, u Daily Mailu je osvanuo bombastičan naslov: "Rock star Eric Clapton oženit će Pattie Boyd". Morao je brzo djelovati: ili to potvrditi ili se zauvijek rastati od Pattie. Kako je ona bila u Los Angelesu, još to nije vidjela.

"Nazvao sam je i pitao hoće li se udati za mene. Obećao sam da je Jenny prošlost za mene. Briznula je u plač i pristala", piše Clapton. Oženili su se 1979. godine.

"No, koliko god sam u to doba volio Pattie, istina je da je jedina stvar bez koje nisam mogao živjeti bio alkohol. U sljedeće dvije godine moje me ispijanje dovelo do dna. Ispijao sam svakog dana dvije boce bilo čega što mi je došlo pod ruku. Moj uobičajeni dan pretvorio se u sjedenje pred televizorom i vrlo agresivne odgovore prema bilo kome tko bi uopće spomenuo da bih trebao nešto raditi. Želio sam samo ostati kući i biti pijan, s Pattie kao sluškinjom", priznaje Clapton. "Nije prošlo dugo, a ona je počela govoriti ljudima da me nude pićem kad smo vani. Skrivao sam cugu svugdje, švercajući ga na najneočekivanija mjesta. Često sam, na primjer, pola boce votke sakrio ispod pedala u automobilu."

Skandali su se redali jedan za drugim, Clapton je postao ruina od čovjeka.

"U najgorim trenucima moga života, jedini razlog zbog kojega nisam počinio samoubojstvo bila je činjenica da više neću moći piti, budem li mrtav. Jedina stvar zbog koje se isplatilo živjeti bio je alkohol", priznaje.

Na incijativu Rogera Forrestera, mrtvoga su ga pijanog doslovno donijeli u kliniku za odvikavanje Hazelden u Minnesoti. Spašen je u posljednji trenutak.

No, kad se vratio, nije znao kako ponovo započeti vezu s Pattie. Ona je očekivala prošišćenoga muškarca u punoj snazi, a on se osjećao kao vijetnamski veteran. Nakon svega, bilo ga je sram. Jer, njihova veza utemeljena je na seksu, a sad je on tu bio nemoćan.

Rad je bio jedini izlaz. Roger mu je predložuio suradnju s Philom Collinsom i to je bila dobra ideja. Collins je producirao dobro prihvaćeni album "Behind the Sun". Album su snimali u Air studijima producenta Beatlesa Georgea Martina u Montserratu. Tu se kratkotrajno zbližio s Yvonne Kelly, menadžericom studija, dok su istodobno nastale turobne pjesme o približavanju kraja veze i braka s Pattie kao što je hit "She's Waiting".

Za vrijeme talijanske turneje 1985. godine na kojoj je promovirao album "Behind the Sun" Clapton je upoznao manekenku Lori del Santo.

"Bio sam poput svijeće na vjetru, lebdio sam posvuda, potpuno zanemarujući osjećaje drugih ljudi ili posljedice moga ponašanja. U mojim mislima mogao sam što hoću. Taman sam navršio četrdesetu, upao u krizu srednjih godina i to je objašnjenje za sve", piše Clapton u svojoj autobiografiji, koju na tržištu prati i dvostruka CD kompilacija "Clapton Complete".

Potupno se zaljubio u Lori i obećao joj da će napustiti Pattie i početi živjeti s njom. To je i izvršio, preselio se u Milano, gdje je Lori počela novu karijeru, kao modna fotografkinja. Rekao joj je kako je oduvijek želio djecu, ali s Pattie mu se želja nije mogla ostvariti. Nedugo zatim preselili su se u London, no vrlo brzo Clapton je priznao da mu je njihova veza dosadila. Lori mu je tada priznala da je trudna. Eric se prisjeća:

"Vozio sam se do naše kuće u Hurtwoodu, u Surreyju da vidim Pattie, koja je tamo živjela otkad sam je napustio. Negdje u mojim alkoholom izgriženim mislima čučala je ideja da možda čeka na mene. Kad sam stigao, bila je noć. Pattie je imala dečka, lokalnog fotografa, vidio sam ih kroz kuhinjski prozor kako pripremaju večeru. Bilo je to kao da sam došao pred nečiju tuđu kuću. Pokucao sam na vrata i rekao: 'Vratio sam se, došao sam kući!' Pattie je otvorila i hladno rekla: 'Ne možeš sada ulaziti, nije pravo vrijeme...'. 'Ali, to je moj dom.' 'Ne, ne možeš ulaziti...'. Odjedanput, srušio se moj svijet. Bio sam zatečen trudnoćom moje ljubavnice i izgubio sam svoju ženu. Osjećao sam se kao da sam otvorio vrata praznog bezdana", piše Clapton.

Pokušao je tada samoubojstvo popivši punu bočicu Valiuma, ali probudio se deset sati kasnije. Odlučio je priznati Pattie da je Lori trudna i otad su trenuci u zajedničkoj kući u Hurtwoodu postali pakao za oboje, jer Pattie nije mogla podnijeti takvo razočaranje, s obzirom da nije mogla zatrudnjeti. Clapton se ponovo vratio alkoholu i sve se teže mogao kmontrolirati. Nekoliko mjeseci kasnije zamolio ju je da napusti kuću. Odselila se u Kensington, a 1989. godine službeno su se razveli.

Njegov sin Conor rođen je 21. kolovoza 1986. u Londonu, a Lori se s njime vratila u Italiju nedugo nakon rođenja. Eric se i dalje borio s alkoholom, a jedino kad se suzdržavao bilo je kad se igrao s Conorom koga je često posjećivao. Za vrijeme autralske turneje 1987. ponovno je pukao u hotelskoj sobi. Odlučio je da se zbog sina mora vratiti u kliniku Hazelden.

Za vrijeme božićnih blagdana došao je u Englesku, gdje su bili Lori i Conor. Najprije je poželio vidjeti Pattie, kako bi definirao u kakvom je odnosu s njom. Otvoreni razgovor bez manipulacija ga je oduševio, normalan odnos koji je uspostavljao s njom bilo je čudo. Tako su se sporazumno rastali 1989. godine. Isto tako, s Lori se dogovorio oko odgajanju Conora. Nakon dugo vremena, sa spokojem se mogao posvetiti glazbi.

Te godine počeo je raditi na albumu "Journeyman" i spetljao se s 21-godišnjom manekenkom Carlom Bruni. Živjeli su u New Yorku, a jedne večeri Carla ga je zamolila da je upozna s Rolling Stonesima koji su imali nastup promovirajući album "Steel Wheels". Clapton se prisjeća:

'Nakon koncerta išli smo u backstage kako bi upoznala dečke. Sjećam se da sam rekao Jaggeru: 'Molim te, Mick, ne ovu. Mislim da sam zaljubljen.' U prošlosti, on je imao nekoliko neuspjelih pokušaja prema Pattie, a znao sam da mu je Carla zapela za oko. Unatoč svim mojim molbama, bilo je samo pitanje vremena kad će oni započeti ljubavnu vezu."

Cijelo to vrijeme Clapton se nalazio u specijalnom antialkoholnom programu, no nije bilo lako, jer udarci koje je dobivao sa svih strana nisu mu dopušatli da se sasvim odvoji od boce. Tako je u kolovozu 1990. poznati gitarist Stevie Ray Vaughan koji se nalazio na turneji s Claptonom poginuo u helikopterskoj nesreći s dva člana posade.

U ožujku 1991. organizirao je dolazak Lori i Conora u New York. Planirao im je kupiti stan kako bi mogao češće viđati sina. Odsjeli su u iznajmljenom apartmanu. Conor se radovao sutrašnjem danu, jer će moći ići u zoološki vrt i vidjeti slonove.

"Oko jedanest sati ujutro zazvonio je telefon, bila je to Lori. Potpuno je bila histerična i vikala da je Conor mrtav. Pomislio sam: 'Kakva je to glupost? Kako može biti mrtav?' i pitao je najgluplje pitanje: "Jesi li sigurna?". Tad mi je rekla kako je pao kroz prozor. Bila je izvan sebe. Vrištala", piše Clapton.

Conor je pao kroz prozor s 53. kata zgrade. U hodniku na tom katu prali su se veliki prozori, od poda do stropa. Malo su bili otvoreni. Conor se igrao skrivača s dadiljom dok je Lori upravo razgovarala s vratarom koji ju je upozorio na otvorene prozore. Conor je jednostavno proletio kroz prozor. Na identifikaciju je išao Clapton, jer Lori nije bila u stanju. Clapton je dobio nebrojene izraze saučešće, a jedno od prvih, koje mu je bilo iznimno bitno, bilo je od Keitha Richardsa, gitarista Rolling Stonesa.

Conor je pokopan je u crkvi Svete Marije Magdalene u Ripleyju. Na pogrebu je Pattie Boyd doživjela još jedan šok: Clapton je imao šestgodišnju kćer Ruth, iz veze s Yvone Kelly. Potajno ju je uzdržavao, no na sprovodu njezinoga polubrata sve se razotkrilo.

Nakon Conorove smrti, Clapton je shvatio da nema boljeg načina da oda čast na uspomenu na svoga sina, nego da sasvim prestane piti. Conoru je posvećena dirljiva pjesma "Tears in Heaven", a po nekim naznakama i skladba "My Father's Eyes". No, ta skladba, po drugim izvorima, jest i vapaj za nikad upoznatim ocem, za koga je znao samo da se zove Edward Fryer.

Posve neočekivano, 1998. godine kanadski novinar Michael Woloschuk uspio je detektirati tko je bio njegov otac. Umro je u Kanadi 1985. godine, bio je glazbenik, ženio se nekoliko puta i ima nekoliko djece, ali nikad je saznao da je otac Erica Claptona.

Clapton je nastavio s uspješnom solo-karijerom, a 1999. godine radio je na albumu s B.B. Kingom. Slučajno je uponao 23-godišnju prodavačicu Meliu McEnery koja je radila za Armanija. Njezin kolega joj je zadivljeno rekao kako je Eric Clapton ušao u dućan, a ona je pitala: "A tko je to?" Vjenčali su se 2002. godine i dobili su tri djevojčice: Julie, Ellu i Sophie. Njima je posvetio pjesmu "Three Little Girls".

Potpuno izliječen od demona prošlosti, Eric Clapton kao da je i u privatnom životu napokon srastao sa svojom smirenom glazbom. Jer, nije mu uzalud nadimak Slowhand.

Bojan Mušćet

Napomena – ERIK KLEPTON AUTOBIOGRAFIJA, u prevodu Dejana Cukića, objavila je beogradska izdavačka kuća Laguna 2008. godine